CURA SA KOJOM SE DOPISUJEM 5 MJESECI NIKADA MI NIJE POSLALA SLIKU GDJE JOJ SE VIDE ZUBI: Danas mi se uslikala, POZLILO MI, ŠTA JE OVO LJUDI MOJI?

CURA SA KOJOM SE DOPISUJEM 5 MJESECI NIKADA MI NIJE POSLALA SLIKU GDJE JOJ SE VIDE ZUBI: Danas mi se uslikala, POZLILO MI, ŠTA JE OVO LJUDI MOJI?

CURA SA KOJOM SE DOPISUJEM 5 MJESECI NIKADA MI NIJE POSLALA SLIKU GDJE JOJ SE VIDE ZUBI

Danas mi se uslikala, POZLILO MI, ŠTA JE OVO LJUDI MOJI??

CIJELI CHAT

BONUS

Poučna priča o studentu i profesoru

Jednog dana jedan starac susreo je jednog mladića koji ga je upitao:

“Sjećate li me se?” Starac je odgovorio negativno. Stoga mu je mladić rekao da je nekad davno bio njegov student. Na to ga profesor upita: “Ah da? I čime se baviš sada?” Mladić odgovori: “Učitelj sam.” “Oh, kako lijepo. Poput mene”, odgovori mu starac. “Eh da.

Zapravo postao sam učitelj jer ste me upravo vi nadahnuli da budem poput vas.” Starac je bio znatiželjan te je upitao mladića da mu ispriča kako je to moguće. I mladić mu ispriča ovu priču: “Jednog dana, jedan moj prijatelj, također student, stigao je u školu s prelijepim novim satom i ja sam mu ga ukrao. Ubrzo je moj prijatelj primijetio krađu i odmah se požalio našem učitelju, a to ste bili vi. Onda ste vi rekli svima nama u razredu: “Tijekom današnjih predavanja ukraden je sat vašeg prijatelja. Onaj tko ga je ukrao, molim vas, neka ga vrati.” Ali ja ga nisam htio vratiti. Zatim ste vi zatvorili vrata i rekli ste nam da se ustanemo kako biste vi mogli prekontrolirati naše džepove, jedan po jedan.

Međutim, prije toga, rekli ste nam da zatvorimo oči. Tako smo napravili i vi ste pretraživali džep po džep i kad ste došli do mene, pronašli ste sat i uzeli ga.

Nastavili ste pretraživati po džepovima svih drugih studenata i kad ste završili rekli ste: “Otvorite oči. Pronašao sam sat.” Poslije mi nikad ništa niste rekli i nikad niste spomenuli taj događaj. Nikad niste otkrili ime onoga tko je to bio ukrao. Onog dana, vi ste spasili moje dostojanstvo zauvijek. A to je bio najsramotniji dan u mom životu. Nikad mi ništa niste spomenuli te iako zbog toga niste vikali na mene niti mi očitali moralnu bukvicu, ja sam shvatio jasno pouku. Zahvaljujući vama shvatio sam da je to način na koji treba postupati pravi odgajatelj. Sjećate li se, profesore, tog događaja?” A profesor odgovori: “Sjećam se te situacije s ukradenim satom i da sam pretraživao džepove svih učenika, ali se ne sjećam da si to bio ti jer sam i ja zatvorio oči dok sam to činio.”

Ovo je bit diskrecije. Ako imaš potrebu nekoga poniziti da bi ga popravio onda nisi učitelj i ne znaš poučavati.